Autor: Alina Tema: Željko Krznarić  (Pročitano 996 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« poslato: 21. januar 2011, 23:36 »
Željko Krznaric


Pjesnik,tekstopisac,voditelj...
Zeljko Krznaric se bez imalo preterivanja moze nazvati mitom hrvatske ljubavne poezije.
Koliko Nas zapravo zna da je Uzalud vam trud sviraci, koju se neretko zateknemo pevusiti napisao upravo Krznaric? Ne dajte mi - Latino, Dobar dan, zlato moje, Otis'o je otac moj polako,od Kice Slabinca, Zaplakale stare tambure, Zbogom za zbogom od Gazda, Nocas, Do dna duse, Ruze i suze za Indexe, Kako da Te zaboravim za Z. Skendera i Da je moja mandolina znala u izvedbi Kemala Montena.
Zeljko Krznaric je temperament koji ne miruje,osim desetka knjiga ljubavne poezije iz raznih razdoblja izdao je i knjigu s receptima - Velike tajne Vasih malih kuhinja.
Knjige ljubavne poezije Ljubav s predumisljanjem, Jutarnje izdanje ljubavi, Zagrebacke ljubavne pjesme.
Najnoviji projekti Zeljka Krznarica jesu Kuharica N°2 i novi CD s ljubavnom poezijom na kojima se radi i uskoro bi trebali biti dostupni.
Pjesniku Željku Krznariću uručena je u Koprivnici književna nagrada Zvonimir Golob za najljepšu neobjavljenu ljubavnu pjesmu "Ti imaš oči koje sam nekad viđao"…
Zeljka Krznarica mozete voljeti ili ne voljeti ali ce te ga zasigurno rado citati. I slusati...











Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #1 poslato: 08. februar 2011, 10:19 »
Topli dlan na mom celu
znak je opasnosti
I znak je neke prerane ljubavi
koja se mora...
...koja se zeli
Znak je Tebe
i svih onih koji su te hteli
i samo da znas kako su te mamili u krevet
za stol...
... za pune case
Samo da znas kako je vetar ludovao
a kisa ljubavna padala na ulice...
... trgove i krovove
Topli dlan na mome celu
Ti nesretnice krasna
za sve jasna, a za mene strana
Kako su pogledi plamteli
po celom telu
pa oni bi u tom casu sve dali
za dasak sa tvoje usne
Oni bi na kolena pali pred Tobom
i onda se u meni sve to
pretvori u nesto drugo...
... nestvarno i ludo...
Samo da znas pomamnice
S' Tobom su hteli
zaboraviti na sve
S' nocnog praga rugali se jutru
u Tvojim ocima
Dodjavola mi znak na celu
ja bih opet na Tvom telu
... zaspao i snio
Ja bih bio
prvi od zadnjih,
ili prvi u sredini...
... ma ko bi znao?
kod Tebe nema nikakvog reda
Tvoj dlan na celu mome
Znak opasnosti drema
znak ljubavi koje nema
Prerane ljubavi i skitnje kroz noc
... Samo da znas
Ja sam te od drugih sacuvao telom
i mene su ubili mesto tebe
Zvezdonocice moja
cuvarice privatnog neba
Ti dajes svakom koliko mu treba
A na mom celu topli dlan pece
Da boli me...
... Da voli me...
I jos dalje u ponor mracni bez volje
do ljubi me...
... Do kraja me
I tako vec nestajem, bice mi bolje...

Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #2 poslato: 09. februar 2011, 13:05 »
Za tebe


za tebe koja u toplom krevetu
smisljas ugodan raspored
mojih njeznosti
mora da je divno biti tako raspolozen
i uopce taj tvoj miris
nemarno raskopcano dugme
bezobrazno i otmjeno u isto vrijeme
u ovom trenutku mogu pronaci
bezbroj razloga da sutimo
nekoliko sati
mogu tvoje tijelo dodirnuti
mogu se zakleti
zamisljati te nekoliko stotina kilometara
daleko
za tebe koja u krevetu toplom
spavas i moje snove
mora da je divno biti u mladosti zanesen
moja mladost mi nije dopustala
takve stvari
mojoj je mladosti nedostajalo mozda ukusa
i finih cigareta
njoj je bilo pusto bez takvih uzbudjenja
ali ti
to je ono pravo
za budjenje u praskozorje
poleglih tama i modrine u oku
i da ne kazem zavidim tvojoj mladosti
ti u krevetu toplom
pa tvoje oci
koje upijaju sve sumove
tvoje grudi pod mojim dlanovima
unisti me mirisom kose
ubijaj me ljubavlju nemilosrdno
za tebe u krevetu toplom
ja se skitam do predvorja jutra
samo ti ja nadohvat ruke mogu biti
i ova sonata sto dopire iz mraka
za tebe
na mojoj posljednjoj obali
sve je to tvoje
i da ne kazem
zavidim tvojoj mladosti
kad toliko ljubavi ima u njoj

Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #3 poslato: 15. februar 2011, 15:40 »
ODLAZIS

kazes zauvijek
uzimas cak i onaj stari kaput
koji je u ormaru visio
iz ciste sentimentalnosti
i rukavice izmedju ostalog
koje si nosila one hladne zime
kad su ti samo oci bile tople...
Ljubavi,
ova godina mora da je lose pocela
ima u tome nesto
sto necemo nikada razumijeti
ima tako nekih tuga
koje ne osjetis
i koje te zateknu pri budjenju...
i sad ti odlazis
nervozno palis cigaretu,
okreni se jos jednom
i pogledaj me u oci
pogledaj u buducnost
koja gori negdje daleko
i reci pošteno,
od srca
znas i sama da takvih ljubavi
nema na svijetu...
I sad kada odlazis
izadji tiho na prstima
predji tih par koraka
iz sadasnjosti,
zaustavi vjetar,
poneku sitnicu namjerno zaboravi
da se mozes vratiti
kad prodju godine
i kad srce zbroji sve dobro i lose...
Odlazis
cak i to cinis na svoj prefinjen nacin,
u sobi tisina
samo neka pjesma na radiju
dopola izgorjela svijeca
vani prve pahulje snijega
kraj kakav sam vec negdje citao u romanima
blesav i nepotreban
ubitacan
kraj koji ostavlja tragove...

Godina ce biti loša...


Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #4 poslato: 15. februar 2011, 15:43 »
DA LI CE ME NEKAD TVOJE RUKE PREPOZNATI



da li ce me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude
vec mnogo jeseni i zima
kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa
i kad me mozda vise nece biti
da li ces ponekad zaplakati nocu
kad te sjeti davna zaboravljena pjesma
na sve ulice i restorane
sva ona mjesta koja ces pamtiti
po nasoj njeznosti
i ljubavi u kristalnim prozorima
plavim maglama
da li ces ponekad zaplakati
u prvi sumrak novog proljeca
u toj jedinoj preostaloj zraci
razbijenog sunca
kad osjetis jos jednom dodir moga dlana
kad me vise mozda nece biti
a sve ce biti kao prije
i ona rijeka plava
i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama
u koje smo htjeli
da li ces me ipak zaboraviti
u predahu dviju ljubavi
a znas da nam usne od istog poljupca boluju
i da nas ista tuga progoni stoljecima


Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #5 poslato: 15. februar 2011, 15:50 »
Ona jedna ni velika ni mala
ona jedna kao dama
iz prijestolnice svijeta
s elizejskih polja u zaledju Zagreba,
ona jedna u dosluhu sa svim mafijama
sa svim geografijama
skripturalna metresa
koja moli boga da je sacuva od svega
od naglog stresa,
ona jedna ni crna ni plava
samo jedna prosjecna glava
ocjena dobar u zavrsnoj svjedodzbi
ocjena pet za sve drugo
sto nije bilo to malo prije
sto nije ,sto nije...
ona se smije zubima bjelasa
ona jedna za dobrobit spasa
zadignut ce suknju kao jedro mornari
navali navali,
na ruckove fine i slatke kolace
danju se ljubi a nocima place
ona jedna ni moja ni nicija
svjetska imovina
inventar neba
kad joj kazem znas sto tebi treba
pa toga joj je i previse
dodjite kise potopite staze
ovlazite nam noge
okisite tijela,
ona jedna ni velika ni mala
spremna za velika djela
centar svijeta vjetrova i cvijeta
iz prijestolnica bucnih
i ona ima po nekoliko sati mucnih
cija je to osveta za ljepotu
i radost njeznu,
zasto je ne ostave te ptice...
njeno mirno lice
mirnije je od mora koje snagu gubi,
ona jedna nicija na svijetu
svaki put malo umre
kad je netko ljubi

Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #6 poslato: 15. februar 2011, 15:59 »
Grizemo te ponoćne sate
i konačno tijelo uz tijelo
usne na usnama
a zima u Zagrebu
nalik je na neke zime
u kojima sam šaptao tvoje ime
zamišljao godinu tvoga rođenja
i vježbao početnicu tuge.
A onda ciklame na Dolcu
mirisi svježe kave
i takve se godišnjice obično
skromno slave u krugu prijatelja
grizemo te ponoćne sate
i dva dana razmaka
od tebe do mene
dva dana rastanka
kao ledena kora pretanka
da se hoda po njoj
dok te ljubim Zagreb ne spava
u izlogu ruža
ista kao na tvom stolu
oči su te prepune
vrijeme je da te uberem
i da usta osladim s tobom.

Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #7 poslato: 15. februar 2011, 16:29 »
AKO SE NIKAD NISMO VOLJELI



Ako se nikad nismo voljeli
onda je uzalud ovo bijelo jutro
na mom licu,
ova kisa u prvoj slici budjenja
i pjesma koja ostaje u srcu zauvijek.


Ako se nikada nismo voljeli
onda je cudno to zbivanje zivota
u magli i sjenama dana prevarenih,
ali ja vjerujem tebi i kad ne postojis
i kad te nema u knjigama
kad se u tvojim umornim ocima
stisaju bitke
i sve postane zaborav.
I kad ti vjerujem,
onda znam da ono sto smo zivjeli
jedino ljubav moze znaciti...

Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #8 poslato: 15. februar 2011, 21:52 »
NE VOLIM TE VIŠE



Ne volim te više da znaš
Ali uvijek mi tako ponekad
U vremenu dođeš
Pa pomislim da si mi sve na svijetu
I ne mogu ni zamisliti
Kako ležiš u nekom drugom krevetu
A ista si i kad kiša pada
I kad hlače obučeš
I kad suknju skidaš
A ne plačeš nikad

Jednog ću te dana ubiti zbog svega
Jer si tako slatka
Bezobrazna i kratka
Ako ne računam noge
Jer si fina djevojčica
I najhrabrija kurva
Jer si mi u oči usla
Bez kucanja i srama
Ubit ću te prije spavanja
Da se probudiš kao dama
Da imaš sobe pune ljubavi
Kao zimnicu spremne

I ne volim te više da znaš
I sve će novine pisati o tome
U restorane više nećeš ući
Ludo moja mala
Neugledna plava
Predivno stvorenje božje i moje
Raspitaj se kod prijatelja
Što je još tvoje
A što meni pripada
Raspitaj se jer ne dam ti više
Ni da misliš
Ubit cu te što se skitas svijetom
Policija će te traziti
Što bludničiš s ljetom na javnom mjestu
Pa ćeš onda opet k meni
Dovoditi ljude
Da me ubijaju dugo i da se čude
Što voliš na meni

I ne volim te više da znaš
Ali te tražim
Jer si tako prosta i slatka kao sirup
Jer si tako divlja
Kad ti vrat zagrizem
A baš nikakva nisi kad te zubi bole
Neću više ni da mislim o tebi
Dok si od mene daleko
Što ja znam ljubi li te netko
Jer ti je toplo u sobi
Bezobraznice mala
Igraj se još malo
Dok mi mrak ne padne u krevet
Ludo
Čekam te i sutra
Kao uvijek u devet.

Van mreže Alina

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 5.191
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #9 poslato: 15. februar 2011, 22:05 »
NEPODNOŠLJIVA BOL ZA TOBOM


sve ovo
u ovoj boci prepunoj tjeskobe
moje ruke na tvom ramenu
ova muzika tvojih prstiju
sve je to sadašnjost
u kojoj tutnje prošlosti
nekih drugih ljudi
koje smo voljeli
koje smo voljeli
i nikad ih nismo razumjeli
a njihovi snovi
isto tako i naši leže negdje
pod slapovima žutog lišća
nismo nikad izdržali
napade podmuklih jeseni
i zato ove večeri
skriven od svih
umotan u agnus dei
malog Mozarta
osjećam bol praznine u mojim zjenama
nepodnošljivu bol za tobom
sve ovo
ove stanice koje su ostale
u dubokim snjegovima
bogatih zima
naših nevjera
usana priljepljenih uz zamrznuta stakla
večeri u kojima smo se lomili dušama
i pozivali prijatelje
opraštali neprijateljima
ljubavi moja
u čemu smo griješili
koga smo tješili
kad je i nama bilo teško
kažem ti
sve ovo što nam se nakupilo u srcu
kao gorka pića
u zadimljenim kafićima
kao stihovi koji su se topili
na plamenu svijeća
sve je to moja bol večerašnja
sve su to usne koje sam ljubio
i koje šapuću i danas
slatke primamljive tajne
sve sam to ljubavi ubio
krstareći sjeverom
gubeći sve vrijedno i dobro
gubeći i tebe