Autor: Don Markoni Tema: Metallica  (Pročitano 854 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže Don Markoni

  • Maratonac
  • *****
  • poruke: 7.184
  • 570 date prim. 756
« poslato: 09. decembar 2010, 19:37 »



Metallicu su 1981. godine u Los Angelesu, Californiji osnovali bivši tenisač Lars Ulrich iz Gentoftea, Danske, i gitarist i vokalist James Hetfield iz Downeya, Californije, koji su se sreli nakon što su nezavisno objavili oglase u Američkom časopisu "The Recycler". Bassist Ron McGovney također iz Downeya, Californije, je bio uz njih originalni član, dok je sastav koristio par prolaznih gitarista, kao Brada Parkera i Jeffa Warnera, tijekom sastavljanja četveročlane postave. Naziv sastava je smišljen kad je bubnjar Lars Ulrich pomagao prijatelju Ronu Quintani izabrati ime za svoj novi časopis sa svrhom promocije metala. Quintana je smislio naziv Metallica, ali je Lars brzo smislio novi i zadržao taj za sastav kojeg je nedavno započeo s Jamesom Hetfieldom.

Početkom 1982. Metallica je snimila "Hit the Lights" za prvu kompilaciju pod nazivom "Metal Massacre". Gitarist Lloyd Grant je doveden zbog solaža na pjesmi, ali nikad nije bio puni član sastava. U potrazi za stalnim glavnim gitaristim, Ulrich je objavio oglas u lokalnim novinama. Dave Mustaine, iz Huntington Beacha, Californije, gitarist iz sastava Panic, se javio i pri dolasku započeo testiranje. Ulrich i Hetfield su bili toliko zadivljeni njegovim instrumentima da su ga odmah pitali da uđe u sastav . Tijekom idućih mjeseci sastav je snimio demo No Life 'Til Leather, koji je ubrzo privukao pozornost diljem obližnjih poklonika metala. Tada je već u sastavu svirao basist Cliff Burton, iz Castro Valleya Californije, namamljen iz svog sastava Trauma, u zamjenu za preseljenje ostatka članova sastava u San Francisco.

Nakon dolaska u El Cerrito, Grofovije Contra Costa, California (preko puta zalijeva od San Francisca), sastav je ubrzo stekao znatnu pratnju na Bay Area Thrash sceni, putem širenja vijesti te nastupa uživo. U 1983. Metallica je otputovala u New York na nagovor tamošnjih promotera Jona i Marshe Zazule, a nakon prvih par nastupa sastav je potpisao ugovor sa Zazulinom novom diskografskom kućom, Megaforce Records, koja je izdala njihova prva dva albuma. Ubrzo nakon dolaska u New York, Mustaine je otpušten zbog sukoba s ostalim članovima (nadmetanja s Jamesom na području popularnosti, fizičkih sukoba s ostalim članovima i sl.) i teškog alkoholizma te drugih ovisnosti. Kirk Hammett je pozvan iz Exodusa da ga zamijeni. Mustaine je kasnije nastavio svoju karijeru osnovavši Thrash Metal sastav Megadeth.

Metallicin prvi album, Kill 'Em All, je postavio primjer koji su pratili tijekom 1980ih, predstavljajući Jamesov "heavy" glas te njegovu agresivnu ritam gitaru. Godinu dana kasnije, njihov slijedeći album, Ride the Lightning, proširio je i usavršio njihov stil s dužim pjesmama koje su predstavljale i instrumentalne i liričke kompozicije koje su se izdizale iznad mladenačkijih pjesama na albumu Kill 'Em All. Možda najznačajnija odrednica Ride the Lightning-a je bio dodatak pjesme "Fade to Black", sporije, unutarnje pjesme koja se bazirala na mislima čovjeka koji pomišlja na samoubojstvo. "Fade to Black" je bila prva takva pjesma u slijedu koji će kasnije sadržavati "Welcome Home (Sanitarium)" i "One". Dodatak ovih sporijih, introspektivnih pjesama je razlikovao Metallicu od drugih Thrash Metal sastava, od kojih su najznačajniji bili Anthrax, Slayer i Megadeth.

Neki su smatrali osnivanje Metallice direktnom reakcijom na dominantnu Rock'n'Roll glazbu ranih 1980ih. Inspirirani sastavima kao što su Motörhead, Diamond Head (Metallica je zapravo sebe i svoj stil uspoređivala s kombinacijom legendarnosti Diamond Heada i stila Motörheada, humoristički tvrdeći da su dvije glave (head) bolje od jedne.) i Saxon, takozvanim Novim Valom Britanskog Heavy Metala kao i hardcore punk sastavima kao što su Misfits i Discharge, Metallica je težila razbijanju utjecaja Soft Metala na obožavatelje Heavy Metala.


Originalni članovi

Jason Newsted – bas gitara, prateći vokal (1986.–2001.)
Cliff Burton – bas gitara, prateći vokal (1982.–1986.)
Dave Mustaine – prva gitara, prateći vokal (1982.–1983.)
Ron McGovney – bas gitara (1982.)


Diskografija

Studijski albumi:

1983: Kill 'Em All
1984: Ride the Lightning
1986: Master of Puppets
1988: ...And Justice for All
1991: Metallica
1996: Load
1997: ReLoad
2003: St. Anger
2008: Death Magnetic


Izvor: Wikipedia



Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #1 poslato: 03. januar 2011, 22:37 »



Van mreže black wizard

  • Zvezda
  • *****
  • poruke: 1.659
  • 0 date prim. 3
« Odgovor #2 poslato: 04. januar 2011, 05:28 »


Punim imenom James Alan Hetfield roden kao sin vozaca kamiona Virgil Hetfielda (umro 1996) i njegove supruge Cynthia Hetfield, operske pjevacice (koja je umrla kada je James imao 16 godina). James je kao 9-ogodišnjak pohadao casove klavira, te je kasnije uz brata Davida poceo svirati bubnjeve, prije nego je otkrio svoju naklonost prema gitari. Ubrzo osniva svoju grupu koju su sacinjavali braca Veloz, Jim Arnold (kao gitarista) i on. Njegovi prijatelji Ron McGovney i Dave Marrs su bili tehnicari zaduženi za ozvucenje i podršku.

Nakon što se s porodicom seli u gradić Brea, tamo nastavlja školovanje. Upoznaje bubnjara Jim Mulligana i gitaristu Hugh Tannera. S njima osniva svoju drugu grupu pod nazivom Phantom Lord. Poslije završetka škole vraća se u Downey, gdje živi zajedno sa Ron McGovneyem. Njega nagovara da svira bas u grupi Phantom Lord. Ubrzo se ime grupe mijenja u Leather Charm. S tom grupom James objavljiva svoje prve demo snimke. Napokon, grupa se raspada, da bi kasnije James preko oglasa u novinama upoznao Lars Ulricha. Godine 1981 zajedno s njim osnivaju novu grupu pod imenom Metallica.

Oženjen je Argentinkom Francescom te imaju troje djece.


Izvor: Wikipedia

Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #3 poslato: 04. januar 2011, 11:58 »



Kirk Lee Hammett roden je 18. decembra 1862. godine u San Francisku,Kalifornija. Prvu gitaru je dobio kada mu je bilo petnaest godina. Kao mali slušao je Jeff Becka- i Jimi-a Hendrixa. Slušajući njih približio se toj muzici.

Vrlo mlad je osnovao svoj prvi bend Exodus. Nekoliko puta su nastupali kao predgrupa Metallice te se njihova svirka veoma svidela Kirku. Kada je gitarista Metallice Dave Mustaine trebao otići iz benda, zbog tuče sa Jamesom, održana je audicija za novog gitaristu te su momci iz Metallice bez premišljanja izabrali Kirka. U ovom sastavu momci iz Metallice zajedno sa novim članom snimaju album "Kill 'Em All" (originalno nazvan Metal Up Your Ass).
Kao veliki gitarista, Kirk Hammet je imao niz dobrih sola između ostalih Enter Sandman. Solo traje oko 40 sekundi a postavljen je među najboljih 10 sola svih vremena.
Kirk korisi Mesa Boogie Marshallovo pojačalo, takođe ESP gitare sa 25 polja.



Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #4 poslato: 04. januar 2011, 12:11 »



Clifford Lee Burton je rođen u Castro Valleyu, Kalifornia. Sa šest je godina počeo da svira klavir a bas gitaru sa četrnaest godina. U to vreme je svirao sa lokalnim bendovima. Njegovi roditelji kažu da je Cliff između četiri i šest sati na dan usavršavao svoje veštine na basu i nakon što se priključio Metallici.
Nakon što je maturirao u srednjoj školi upisao je muzički tečaj u Nappa Valleyu u severnoj Californiji. Bio je drugi po redu od četvorice bas gitarista Metallice i jedna od najznačajnijih figura u istoriji metala. Za njegovoga života snimljena su tri prva albuma. Napravio je revoluciju i sviranju basa, kao i u korišćenju gitarskih efekata. Njegov stil je neobično varirao za heavy metal basista. Od brzih, žestokih riffova iz pesama "Battery", "Damage Inc." ili "The four horsemen" do vrlo melodičnog sviranja, npr. "Orion". Burton nikada nije svirao sa trzalicama, već samo s prstima. Znao je svirati i na dve ili tri žice istovremeno.

Poslednji koncert je odsvirao u Stokholmu na evropskoj "Damage Inc" turneji, Burton i Kirk Hammett su se u autobusu zafrkavali s kartama. Burton je izvukao pikov as, pa je morao spavati na Kirkovom krevetu. Burton je poginuo kad je autobus proklizio preko leda (bilo je nagađanja da je i vozač bio pijan).



Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #5 poslato: 04. januar 2011, 13:13 »


Burtona je nasledio Jason Newsted. Newsted kaže da ga band nikada nije skroz prihvatio: "Uvek sam osjećao senu kako se nadvija nada mnom, i uvek sam osećao kao da nosim cipele koje su mi prevelike, uvek kad bih se setio koga zamenjujem." Čitavo se vreme s Metallicom osećao kao novi dečko i James Hetfield ga je uvek odbijao prihvatiti kao ravnopravnog Cliffu Burtonu. Jason je naposletku napustio band.

Bob Rock je privremeno preuzeo bas dužnosti, na albumu St. Anger. Posle izvesnog vremena, Robert Trujillo bio izabran za novog basista. Robert Trujillo je puno bolje prihvaćen nego Jason. U dokumentarcu "Some kind of Monster Kirk", Hammett komentariše: "On se baš uklopio i kad sam ga vidio kako svira Whiplash, kako svira vlastitim prstima, tako je svirao samo Cliff."

James Hetfield je priznao da je Burtonov uticaj jako odgovoran za raniju muziku i imidž Metallice. Uvežbani pijanist, Burton je iskoristio svoje znanje o teoriji i dodao ga bandovom zvuku kroz bas dionice i učenjem Jamesa kako da teorizira i harmonizira.

Cliffova opsesija nadrealnim hororima koje je pisao H.P. Lovecraft dala je bandu ideju za naslovnice albuma i teme pesama (The call of Ktulu, The thing that should not be). Band je dodao da njihova ljubav prema The Misfits, Samhain i sve stvari vezane uz Gllenna Danziga dolazi direktno od Cliffa. Cliff im je na turnejama puštao Misfitse do granice monotonije. Hetfield je rekao da je Cliffa gledao kao starijeg brata.

Burton je bio tih i povučen u sebe većinu vremena.


Pesme u njegovu čast

Nakon Burtonove smrti Metallica je snimila "And justice for all 1988."

Instrumental "To live is to die" je po njegovim zadnjim rifovima i deo gdje se peva je njegov. 1987. Metallica izdaje počasni dokumentarac Cliff ´em all, koji se osvrće na Burtonovo vreme u bendu.

Najpoznatija pesma u Cliffovu čast je "In my darkest hour" od Megadetha. Pevač Megadetha Dave Mustaine je svirao glavnu gitaru Metallice u ranije doba, tako da je jako dobro znao Cliffa.

Mustaine je naveo da ga je pesma inspirirala Burtonovim odlaskom. Rekao je da mu James, Kirk i Lars nisu javili za Cliffovu nesreću, već ga je nazvao bendov menađer. Kad je čuo Dave je seo na pod i plakao, potom uzeo akustičnu gitaru i napisao celu pesmu, koja je jedina pesma koju je ikad napisao. Reči nisu direktno o Burtonu, nego su inspirirane njegovom smrću.


Pesme

Burton je napisao nekoliko metallicinih pesama uključujući "Master of Puppets", Orion", "For whom the bell tolls" i "Fade to Black". Najbolji primjeri njegovog jedinstvenog sviranja bassa su:

intro- "For whom the bell tolls" (koji se često zamjeni za gitaru)
epski bass solo" (Anesthesia)Pulling teeth sa albuma kill 'em all
bass u instrumentalu"The call of Ktulu"-Ride the lightning
bass u instrumentalu"Orion"-master of puppets
intro-"Damage inc"
bass u pesmi"Disposables heroes"-Master of puppets,je dobar primjer Cliffovog sviranja bassa čiji se zvuk često zamjeni za gitaru.

Napisao je puno riffova korištenih za pjesmu "To live is to die" na albumu And justice for all i pjesma je posvećena njemu.




Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #6 poslato: 05. januar 2011, 17:58 »


Lars Ulrich je bubnjar i jedan od osnivača Metalike. Rođen 26. Decembra 1963. godine u Danskoj.
Lars nije imao ni deset godina kada je otišao na koncert Deep Purple-a i sam se uverio u prave muzičke vrednosti. Njegov otac je imao mali jazz klub koji je bio veoma uključen u Europsku jazz scenu. Legendarni saxsofonista Dexter Gordon je bio Larsov kum.

Deep Purple i Ritchie Blackmore bili su ti koji su promenili svet za Larsa. Toliko je bio oduševljen njihovim koncertom da je sledeći dan kupio njihov album „Fireball“. Koncert a i sam album su imali značajan uticaj na Ulrich-a, inspiracija pri ulasku u čaroban svet rokenrola a kasnije i hevi metala.

U mladosti je voleo tenis ali se sa šesnaest godina seli u Los Angeles i postaje bubnjar. 1981. otktiva Britanski hevi metal bend Diamond Head. Bend 1880. planira da održi svoj prvi nastup za „Lightning to the Nations“ i kako bi ih čuo uživo, kreće na put u London.  Dolazi do susreta i on upoznaje članove benda i gitarista Brian Tatler mu dozvoljava da ostane sa njima u Birmingham – u gde je proveo nekoliko nedelja turneje sa njima. Lars ostaje veliki fan benda i pomaže im u izradi albuma „The Best of Diamond Head.“ Iste godine Lars upoznaje Džejmsa Hetfilda i sa njim osniva jedan od najvećih bendova na svetu - Metaliku. Postao je poznat kao pionir brzih thrash bubanj ritmova sadržanim na ranim pesmama Metalike, kao što su: "Metal Militia" (Kill 'Em All), "Fight Fire With Fire" (Ride the Lightning), "Battery"  (Master of Puppets and) "Dyers Eve" (...And Justice for All).  On je tada znatno uticao na populatnost benda, kao i njegova veština sviranja kao što je kontrabas u pesmi „One“ (...And Justice for All) i početak pesme  "Enter Sandman" (Metallica).
 
Njegov stil sviranja se menjao tokom karijere. Tokom 1980. bio je poznat po brzini, agresivnosti i manje ili više thrash otkucajima. Često je koristio kontabas, najbolji primeri za to su pesme:  „Fight Fire with Fire“ (Ride the Lightning), „Fade to Black“ (Ride The Lightning), „Battery“ (Master of Puppets), „Damage, Inc.“ (Master of Puppets), „Blackened„ (...And Justice for All), „One“ (...And Justice for All), „All Nightmare Long“(Death Magnetic) kao i Dyers Eve (...And Justice for All).



Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #7 poslato: 05. januar 2011, 18:19 »
Metallica u Beogradu  - koncert za pamćenje


Dvočasovni nastup Metalike 15. Juna 2004. u Beogradu, pred oko 25.000 obožavalaca na stadionu „Partizana“, prvi je koncert A kategorije u Srbiji koji je potvrdio i potencijal tog legendarnog američkog benda, ali i ovdašnje publike, domaćih organizatora i potencijalnog interesa velikih svetskih koncertnih agencija da uvrste Beograd na mapu prilikom planiranja turneja.


Da je tako govori i obećanje bubnjara Larsa Ulriha da Metalika nece ponovo čekati jos 23 godine, koliko je prošlo od njenog nastanka, da dođe u Srbiju.

Metalika je započela prvi susret sa beogradskom publikom i mnogobrojnim obožavaocima iz drugih gradova u Srbiji tačno u 21.30 sata - jednim od svojih najvećih hitova, pesmom „Blackened“. Već posle prvih gitarskih rifova, uz projekciju završne scene čuvenog  vesterna „Dobar, los, zao“ na dva ogromna video bima, primećena je dugo pominjana moć Metalike u komunikaciji s publikom.

Koncert Metalike pokazao je vrednost iskrene veze publike i benda, koji nije samo odradio šou program u gradu u kojem nastupa prvi put posle bezbroj koncerata u protekle dve decenije, već je pokazao želju da se još jednom dokaže, i pred onima koje je davno osvojio. Publika je uzvratila istom energijom, koja je, uz ozvučenje od 800.000 vati, gromoglasno pokazala da fudbalski stadioni u Beogradu ne moraju biti rezervisani samo za „spektakle“ folk zvezda ili nekadašnju Titovu štafetu.

Oko stadiona Partizana već u jutarnjim satima počeli su da pristižu fanovi Metalike sa svom neophodnom ikonografijom za spektakl takve vrste, a već oko 16 sati, u vreme konferencije za novinare članova benda, okupilo ih se na stadionu Partizana nekoliko stotina. Na razočaranje okorelih metalaca, kao predgrupa je svirao beogradski pop-rok bend „Van Gog“.

Među prvim pesmama bila je i „Harvester Of Sorrow“, koju je frontmen Metalike pevač i gitarista Džejms Hetfild posvetio beogradskoj publici. Atmosfera je tokom celog koncerta bila na najvišem nivou a dostigla je vrhunac za vreme legendarne balade „Nothing Else Matters“, koju su fanovi jednoglasno otpevali sa celim bendom.

Koncert je bio propraćen do sada gotovo neviđenim pirotehničkim efektima, vatrometima i svetlosnim efektima, uz stalne projekcije spotova na video bimovima.

Za kraj svog spektakla Metalika je sačuvala za bis pesmu „Seek And Destroy“, a svirala je i „Fuel“, „Frantic“, „Sad But True“, „Fade to Black“, „Masters of Puppets“, „One“, „Four Horsemen“ i „St. Anger“.

Obezbeđenje na koncertu, grupisano je bilo u tri prstena a da koncert Metalike ne bi bio obeležen bilo kakvim incidentom, obavljana je detaljna provera publike na ulazu, koja ipak nije izazvala oštrije komentare.

Na konferenciji za novinare uoči koncerta, na kojoj su učestvovala sva četiri člana benda - Hetfild, vokal i ritam gitara, Urlih, bubnjevi, Kirk Hamet (Hammett), solo gitara, i novi basista Robert Trulji (Trujillo), najavljeno je da će pesme, kao i obično, odabrati „pet minuta uoći nastupa“.

Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #8 poslato: 04. mart 2011, 20:39 »



Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #9 poslato: 21. mart 2011, 15:35 »