Autor: black wizard Tema: London, UK  (Pročitano 353 puta)

0 članova i 1 gost pregledaju ovu temu.

Van mreže black wizard

  • Zvezda
  • *****
  • poruke: 1.659
  • 0 date prim. 3
« poslato: 08. decembar 2010, 18:27 »
London (eng. izgovor /ˈlʌndən/) glavni je grad Engleske i Ujedinjenog Kraljevstva. Kao važno naselja tijekom gotovo 2000 godina, historija Londona započinje osnivanjem od strane Rimljana u doba cara Klaudija oko 43 godine nove ere kada dobiva ime Londinium.[1] Jezgra Londona, drevni londonski City ("square mile"), zadržala je svoje srednjevjekovne međe. Najkasnije od 19. stoljeća, naziv "London" odnosi se i na metropolis koji se razvio oko grada. Danas, veći dio te konurbacije tvori londonsku regiju[2] i administrativno područje Velikog Londona (Greater London), s vlastitim izabranim gradonačelnikom i skupštinom.

London je značajan "globalni grad" i jedno od najvećih svjetskih financijskih središta[3][4] s najvećim bruto domaćim proizvodom u Europi.[5] U središnjem Londonu smještena su sjedišta većine britanskih kompanija među prvih 100 prema indeksu FTSE 100 Londonske Burze, i više od 100 među 500 najvećih europskih. Golemi utjecaj Londona na politiku, financije, obrazovanje, zabavu, masovne medije, modu, te umjetnost i kulturu, uvelike doprinosi globalnom statusu grada. Grad je također i važna turistička destinacija za domaće i strane posjetitelje. London je bio domaćin Olimpijskih igara 1908. i 1948., te će biti domaćin 2012. U Londonu se nalazi 4 mjesta svjetske baštine: Londonski Tower, povijesno naselje u Greenwichu, Botanički vrt u Kewu, i područje koje sadrži Westminstersku palaču, Westminstersku opatiju i crkvu Svete Margarete.[6]

U Londonu živi stanovništvo vrlo raznolikih kultura, nacionalnosti i religija, te se na području grada govori više od 300 jezika. Jula-Srpnja 2007, službeni broj stanovnika bio je 7,556,900 unutar granica Velikog Londona, [7] što ga čini najmnogoljudnijom općinom u Europskoj uniji.[8] Gradsko područje Velikog Londona (drugo najveće u EU) naseljava 8,278,251 stanovnika, [9] dok je procjena stanovništva metropolitanske zone (također druga najveća u EU), između 12[10] i 14 miliona.[11] Londonski metro, kojim upravlja Transport for London, najveća je mreža podzemne željeznice u svijetu,[12] dok je Heathrow najprometniji svjetski aerodrom prema broju putnika na međunarodnim letovima [13] i zračni prostor najprometniji od svih zračnih prostora nad gradskim središtima u svijetu.


Historija

Toponimija

Etimologija Londona je nejasna, naziv je drevnog podrijetla i može se pronaći u izvorima od 2. veka nadalje. Oko 121. godine zabilježen je kao Londinium, što upućuje na rimsko-britansko podrijetlo. Najranije ponuđeno objašnjenje, danas odbačeno, pripisano je Geoffreyu of Monmouthu u djelu Historia Regum Britanniae, u kojem je opisano da naziv grada vuče korijen od Luda, sina Helija, koji je navodno zauzeo grad i nazvao ga Kaerlud.

Od 1899, općenito je prihvaćeno da je naziv keltskog podrijetla, čije je značenje "mjesto koje pripada čovjeku nazvanom *Londinos"; ali to objašnjenje od tada je odbačeno. Richard Coates 1998. ponudio je objašnjenje prema kojem naziv potječe od predkeltskog, staroeuropskog *(p) lowonida, što znači "preširoka rijeka za pregaziti", i ukazao da je taj naziv dan dijelu rijeke Temze koji teče kroz London. Od toga potječe keltska verzija naziva, *Lowonidonjon.

Do 1899, naziv se službeno primjenjivao samo za Grad London, ipak, od tada se tako naziva i Londonska Grofovija i sada Veliki London.


Prethistorija i antičko doba

Rijeka Temza imala je veoma važnu ulogu kao prometni i trgovački pravac još u vrijeme prije nego su Britaniju osvojili Rimljani, između 55. pr.ne. i 43. godine n.e. Premda postoje dokazi raštrkanih britskih naselja u području, prvu veću naseobinu osnovali su Rimljani 43. godine. Londinium (latinizirano keltsko ime), podignut je na izvanredno povoljnom položaju, u početku kao rimski vojni logor, koji se, zahvaljujući više trgovini nego ratovima, pretvorio u snažno trgovačko središte, no zadržao se samo 17 godina. Oko 61. icensko pleme predvođeno kraljicom Boudicom napalo ga je i spalilo do temelja.

Potkraj 1. veka grad je utvrđen, sagrađen je veličanstveni forum te drvena pristaništa i skladišta. Grad se razvio i nadmašio Colchester kao glavni grad provincije Britanije 100. godine. Na svom vrhuncu tijekom 2. veka, rimski London je naseljavalo oko 60,000 stanovnika, te je ostao po rimskom vlašću sve do njihova povlačenja iz Britanije početkom 5. veka. Povijest Londona tijekom 5. veka i 6. veka slabo je poznata. Do 7. veka, Anglosaksonci osnovali su novo naselje nazvano Lundenwic, oko 900 metara uzvodno od starog rimskog grada, u okolici današnjeg Covent Gardena.[18] Na ušću rijeke Fleet vjerojatno se nalazila ribarska i trgovačka luka. Trgovina se razvijala dok Vikinzi nisu nadjačali grad, i prisilili preseljenje na istok, na lokaciju starog rimskog Londiniuma kojeg su štitile antičke zidine.

Vikinški napadi nastavljani su sve jačim intenzitetom do 886, kada je Alfred Veliki osvojio London i ugovorio mir s Danskim vođom Guthrumom.

Izvorni saksonski grad Lundenwic postao je Ealdwic ("stari grad"), naziv koji se do danas zadržao kao Aldwych, koji se nalazi u današnjem City of Westminster.


Srednji vijek

Knut Veliki preuzeo je englesko prijestolje godine 1016., vladajući gradom i zemljom do 1035, kada je njegova smrt rezultirala povratkom pod saksonsku vlast pod njegovim pobožnim posinkom Edvardom Ispovjednikom, jednim od suosnivača Westminsterske opatije i susjedne Westminsterske palače.

London je bio daleko najveći i najbogatiji grad u Engleskoj u razdoblju od 11. do 13. veka, premda je službeno sjedište vlasti i dalje bilo u Winchesteru. Nakon bitke kod Hastingsa, Vilim I. Osvajač, tada vojvoda od Normandije, okrunjen je za kralja u netom dovršenoj Westminsterskoj opatiji na Božić 1066.

Vilim je građanima Londona podijelio posebne povlastice, dok je radi kontrole nad građanstvom na jugoistoku grada dao izgraditi zdanje danas poznato kao londonski Tower.

1097, kralj Vilim II. započeo je graditi Westminster Hall, u blizini istoimene opatije, koji je bio temelj nove Westminsterske palače, glavne kraljevske rezidencije kroz srednji vijek.

Westminster je postao sjedište kraljevskog dvora i vlade, dok je susjedni londonski City bio poslovno i trgovačko središte, prosperitetno pod jedinstvenom vlastitom upravom, Korporacijom grada Londona. 1100. populacija je iznosila 18.000 stanovnika, dok je do 1300. narasla na skoro 100.000 stanovnika.

Postojala je znatna židovska populacija dok nisu 1290. izgnani iz Engleske proglasom kralja Edvarda I.

Katastrofa je pogodila grad kada je u doba kuge sredinom 14. veka izgubio trećinu stanovništva.

Osim invazije za vrijeme seljačkog ustanka Wata Tylera 1381, London je ostao relativno neokrznut raznim građanskim ratovima tijekom srednjeg vijeka.


Rani novi vijek

Za vrijeme dinastije Tudor, reformacija je uvjetovala postupni prelazak ka Protestantizmu, s većinom Londona koji je iz crkvenih posjeda prešao u privatna vlasništva. Razvijao se merkantilizam te su osnovane monopolističke trgovačke kompanije kao Britanska Istočnoindijska kompanija. Širenjem trgovine u Novi svijet. London je postao glavna luka Sjevernog mora, s imigrantima koji su pristizali iz Engleske i inozemstva. Stanovništvo je naraslo s procijenjenih 50.000 1530, godine, na oko 225.000 1605. U 16. veku William Shakespeare i njegovi suvremenici živjeli su u Londonu u doba neprijateljstva prema razvoju kazališta. Do kraja ere Tudora 1603, London je još bio urbanistički vrlo zbijen, u doba kad se zbio i pokušaj ubojstva kralja Jakova I. u Westminsteru 5.11. 1605, tijekom barutne urote. Početkom 17. veka, London je bio pogođen epidemijama s Velikom londonskom kugom 1665.–1666. kao vrhuncem, koja je usmrtila do 100.000 ljudi, ili jednu petinu ukupnog stanovništva.

1666. izbio je Veliki požar u Londonu koji se brzo proširio kroz drvene zgrade.

Obnovu, koja je trajala više od deset godina, nadgledao je kao londonski nadzornik Robert Hooke.

1708. Christopher Wren je dovršio svoje remek-djelo, katedralu sv. Pavla. Za vrijeme georgijanskog doba, izgrađene su na zapadu nove četvrti, kao Mayfair, i novi mostovi preko Temze koji su ohrabrili razvoj južnog Londona. Na istoku, londonska luka proširila se nizvodno. 1762. kralj Đuro III. kupio je Buckinghamsku palaču, današnju kraljevsku rezidenciju, koja je proširivana tijekom idućih 75 godina. U 18. veku London je bio pogođen kriminalom, te su 1750. kao prva profesionalna policija osnovani Bow Street Runners. Kavane su postale popularnim mjestom debate i razmjene ideja, s rastućom pismenošću i razvojem tiskarskog stroja koji je novosti učinio dostupnim svima, dok je ulica Fleet postala središtem britanskog novinarstva.


19. vek i suvremeno doba

London je bio najveći grad na svijetu od oko 1831. do 1925. Rastuća prometna zagušenja dovela su do prve lokalne gradske željezničke mreže u svijetu. Metropolitan Board of Works koji je nadgledao ekspanziju infrastrukture, 1889. zamijenjen je Savjetom Londonske Grofovije (London County Council), prvom izabranom gradskom upravom. Blitz i ostala bombardiranja njemačkog Luftwaffea za vrijeme drugog svjetskog rata usmrtila su preko 30.000 građana Londona i uništila brojne stambene i druge zgrade po cijelom gradu. Neposredno nakon rata, Olimpijske igre 1948. održane su na izvornom stadionu Wembley, u doba kada se grad tek oporavljao od rata. Godine 1951. u južnom Londonu (South Bank) održan je sajam Festival of Britain. Veliki smog 1952. doveo je 1956. do Zakona o čistom zraku (Clean Air Act) koji je dokrajčio ugljeni smog po kojem je London bio zloglasan. Od 1950.-ih pa nadalje u Londonu su se nastanili mnogi imigranti, većinom iz zemalja Commonwealtha kao Jamajka, Indija, Bangladeš i Pakistan, što je London učinilo jednim od najraznolikijih gradova u Europi.

Počevši od sredine 1960.-ih, London je postao svjetsko središte kulture mladih, što je bilo posebno istaknuto Swinging London subkulturom povezanom s ulicom Carnaby. Uloga grada trendsettera ponovo je oživljena u doba punka. 1965. londonske administrativne granice proširene su radi obuhvaćanja rastućih gradskih područja, te je osnovan novi Savjet Velikog Londona (Greater London Council). Za vrijeme sukoba u Sjevernoj Irskoj (The Troubles) od kraja 1960-ih nadalje, London je bio meta terorističkih napada Privremene IRA-e. Rasna nejednakost bila je naglašena buntom u Brixtonu 1981. Stanovništvo Velikog Londona stalno je opadalo desetljećima nakon drugog svjetskog rata, od procijenjenog vrhunca od 8.6 milijuna 1939, do oko 6.8 miljuna 1980-ih. Glavne luke Londona premještene su nizvodno u Felixstowe i Tilbury, dok je zona londonskih dokova postala žarište obnove. Brana Thames Barrier dovršena je 1980-ih radi obrane Londona od plimnih valova Sjevernog mora. Savjet Velikog Londona ukinut je 1986., što je London ostavilo kao jedini veliki metropolis u svijetu bez središnje uprave. 2000, opća gradska uprava je obnovljena, osnivanjem Uprave Velikog Londona (Greater London Authority). Povodom proslava početka 21. veka, izgrađeni su Millennium Dome i London Eye. 7.7., 2005., nekoliko vlakova podzemne željeznice i autobus napadnuti su u nizu terorističkih napada.


Zemljopis

Status

Unutar Londona, City of London i City of Westminster oba raspolažu statusom grada, te su i City i ostatak Velikog Londona Ceremonijalne grofovije. Aktualno područje Velikog Londona pripojilo je zone koje su nekada bile dijelom grofovija Middlesex, Kent, Surrey, Essex i Hertfordshire. Status Londona kao glavnog grada Engleske, i kasnije Ujedinjenog Kraljevstva, nije nikada dodijeljen ili službeno potvrđen statutom ili u pisanom obliku, već je formiran ustavnom konvencijom, što status de facto glavnog grada čini dijelom britanskog nepisanog ustava. Glavni grad Engleske premješten je iz Winchestera u London kako se gradila Westminsterska palača tijekom 12. i 13. veka, kao stalni smještaj kraljevskog dvora, te stoga postaje političkim središtem zemlje. U novije vrijeme, Veliki London je definiran kao engleska regija, i u tom kontekstu poznat kao London.


Topografija

Veliki London pokriva područje od 1,570 km2. Primarna zemljopisna značajka je rijeka Temza, plovna rijeka koja presjeca grad u smjeru jugozapad-istok. Dolina Temze je poplavna ravnica okružena blagim brežuljcima među kojima Parliament Hill, Addington Hills, i Primrose Hill. Temza je nekada bila mnogo šira, plića rijeka s prostranim močvarama. Pri visokom vodostaju bila je pet puta šira u odnosu na današnje obale. Od Viktorijanskog doba rijeka je bila opsežno ograđivana nasipima, te mnoge pritoke danas teku podzemno. Temza je plimna rijeka, te je London osjetljiv na poplave, prijetnja koja se s vremenom povećavala radi sporog, premda stalnog porasta razine visoke vode radi polaganog naginjanja Britanije (prema gore na sjeveru i dolje na jugu) uvjetovanog post-glacialnim izostatskim skokom. 1974, preko Temze kod Woolwicha započet je desetgodišnji posao izgradnje brane Thames Barrier. Dok se očekuje da brana djeluje u skladu s projektom do otprilike 2070, koncepti o budućem proširenju i preoblikovanju već se raspravljaju.


Klima

London ima umjerenu oceansku klimu (Köppenova klasifikacija klime Cfb), većinom kao i Britanski otoci, te grad rijetko pogađaju izrazito visoke ili niske temperature. Ljeta su vruća s prosječnim visokim temperaturama od 21°C – 24°C, i niskim od 11°C – 14°C. Tijekom više dana temperature mogu premašiti 25°C, te su skoro svake godine nekoliko dana bile više od 30°C. Najviša ikad je zabilježena temperatura 39°C 10. kolovoza, 2003. Zime su u Londonu hladne, ali rijtko s temperaturama ispod nule, s dnevnim najvišim oko 8°C – 12°C, dok su u proljeće ugodni dani i hladne večeri. Najniža ikad zabilježena temperatura u novije doba bila je −10°C 10.1., 1982. Jesen je uglavnom blaga, ali često nepostojana dok se susreću hladniji zrak sa sjevera i topliji s juga. London je relativno suh grad s redovnim ali generalno slabim padalinama kroz godinu, s prosjekom od 583.6 mm godišnje. Snijeg je uglavnom neuobičajen, posebno radi gradskog otoka vrućine koji po zimi London može zagrijati 5°C više u odnosu na okolna područja. Ipak, ponešto snježnih padalina uobičajene su do nekoliko puta godišnje. Snježno nevrijeme februara-veljače 2009. bilo je najjače u Londonu posljednjih 18 godina.

London se nalazi, prema klasifikaciji Tajništva Poljoprivrede Sjedinjenih Država (United States Department of Agriculture USDA), u zoni otpornosti 9. Premda se ekstremne vremenske prilike ne manifestiraju često, poznati su prolasci dubokih depresija, kao veliko nevrijeme 1987. Tornadoi su rijetki, iako je gradsko područje Kensal Green bilo 2006. pogođeno tornadom koji je uzrokovao 6 ozlijeđenih i stvorio 10 milijuna funti štete. U drugoj polovici 19. veka i prvoj 20. veka, London je bio poznat po svojim gustim maglama i smogu. Nakon ubojitog velikog smoga iz 1952, usvojen je 1956. zakon o čistom zraku koji je doveo do smanjenja ozbiljnog zagađenja u glavnom gradu.


Okruzi

Golemo londonsko gradsko područje često se opisuje korištenjem niza imena okruga, kao Bloomsbury, Mayfair, Wembley i Whitechapel. To su ili neformalni nazivi, koji odražavaju imena bivših samostalnih naselja, danas gradskih okruga, ili nazivi zamjenskih administrativnih jedinica kao župa ili bivših okruga, koji su tradicionalno ostali u upotrebi za određena područja s istaknutim karakteristikama, ali bez aktuelnih službenih međa. Od 1965, Veliki London je podijeljen na 32 okruga, kao dodatak starom londonskom Cityju, glavnom financijskom središtu,  premda se Canary Wharf nedavno razvio kao novo financijsko i trgovačko središte na istoku grada.

West End je glavni trgovački i zabavni okrug koji prilači mnoge turiste,  dok se zapadni London (West London) sastoji od skupih stambenih zona gdje se imanja mogu prodati za desetke milijuna funti. Prosječna cijena imanja u Kensingtonu i Chelsea je £894,000, sa sličnim prosječnim troškom u većini Centralnog Londona. East End je najbliže područje izvornoj londonskoj luci, poznato po brojnom useljeničkom stanovništvu, kao i jedna od najsiromašnijih zona u Londonu. Okolni Istočni London (East London) obuhvaćao je većinu ranog industrijskog razvoja u Londonu, dok se danas napušteni industrijski pogoni preuređuju u gradske četvrti kao dio projekta Thames Gateway, uključujući London Riverside i Lower Lea Valley, koji se izgrađuje kao Olimpijski park za Olimpijske igre 2012.


Arhitektura

Londonske zgrade isuviše su raznolike da bi ih karakterizirao bilo kakav poseban arhitektonski stil, jer su građene tijekom dugog vremenskog perioda. Među novijim građevinama ističu se neboder iz 1980-ih Tower 42, zgrada Lloyda (Lloyd's building) s instalacijama na vanjskoj strani zdanja, i 30 St Mary Axe, poznat i kao "Gherkin". Londonska generalno niska arhitektura čini nebodere, među kojima i One Canada Square, susjedne zgrade u Canary Wharfu i BT Tower u Fitzroviji vrlo upadljivima iz daljine. Visoka izgradnja ograničena je na određemim mjestima, ukoliko bi se ispriječila zaštićenim vizurama katedrale sv. Pavla. Unatoč tome, u planu je izgradnja više nebodera u središnjem Londonu, uključujući 72-katni Shard London Bridge koji će biti jedan od najviših u Europi. Starije zgrade uglavnom su izgrađene od opeke, najčešće žute London stock brick ili toplo narančasto-crvene vrste, često dekorirane rezbarijama i bijelim gipsanim reljefima.

Mnoge značajne kuće i javne zgrade, kao National Gallery, izgrađene su Portland kamenom. Neka područja grada, posebno neposredno zapadno od centra, karakterizira bijela štukatura ili obijeljene zgrade. Preostalo je samo nekoliko građevina od prije velikog požara iz 1666, osim nekoliko tragova rimskih ostataka, londonski Tower i nekoliko raštrkanih zgrada iz doba Tudora. Raznoliko arhitektonsko nasljeđe tvore i crkve Christophera Wrena iz kasnog 17. veka, te financijske istitucije 18. i 19. veka kao Royal Exchange i Engleska Banka (Bank of England), do zdanja ranog 20. veka Old Bailey (zgrada suda) i Barbican Estate iz 1960-ih.

Kraj rijeke na jugozapadu, nekorištena, ali uskoro u obnovi, elektrana Battersea iz 1939, lokalna je znamenitost, dok su neke od željezničkih stanica izvrsni primjeri Viktorijanske arhitekture, posebno St Pancras i Paddington.

Zbijenost izgradnje u Londonu varira, s velikom gustoćom poslovnih zgrada u centralnom Londonu, visokom gustoćom stambenih zgrada u unutarnjem Londonu, i manjom gustoćom u predgrađima vanjskog Londona. U područjima guste urbanizacije, većina koncentracije je postignuta srednje visokim i visokim zgradama. Londonski neboderi kao "Gherkin", Tower 42, Broadgate Tower i One Canada Square većinom su smješteni u dvije poslovne četvrti: City i Canary Wharf. Druge istaknute moderne zgrade su gradska vijećnica u Southwarku, s prepoznatljivim ovalnim oblikom, i Britanska knjižnica (British Library) u Somers Town/Kings Cross, London. Bivši Millennium Dome, smješten kraj Temze na istočno od Canary Wharfa, danas je zabavni centar poznat kao The O2. Među spomenicima najpoznatiji su spomenik podignut na mjestu izbijanja velikog londonskog požara, poznat kao The Monument, koji pruža posjetiteljima i pogled na okolno područje, slavoluci Marble Arch i Wellington Arch na sjevernom i južnom kraju Park Lanea, Albert Memorial i Royal Albert Hall u Kensingtonu. Nelsonov stup, nacionalno je respektirani spomenik na trgu Trafalgar Square, jedne od žarišnih točaka središta grada.


Parkovi i vrtovi

Jedna od naijstaknutijih karakteristika londonskog urbanizma, fascinantni su i slavni parkovi, posebno najveći parkovi u središnjoj zoni Londona, Kraljevski parkovi (Royal Parks) Hyde Park, susjedni, s kojim stvara jedintvenu cjelinu, Kensington Gardens, i Regent's Park na sjevernom kraju centralnog Londona. Regent's Park sadrži londonski zoološki vrt, najstariji znanstveni zoo u svijetu, Bliže samom središtu grada manji su Kraljevski parkovi Green Park i St. James's Park. Hyde Park, posebno je popularan za sport, dok se ponekad održavaju i koncerti na otvorenom. Nekoliko velikih parkova pruža se izvan gradskog središta, uključujući i ostale Kraljevske parkove, Greenwich Park na jugoistoku, te Bushy Park i Richmond Park na jugozapadu, kao i Victoria Park na istoku. Primrose Hill sjeverno od Regent's Parka popularno je panoramsko mjesto s pogledom na grad. Postoji također i nekoliko manje formalnih, polu-prirodnih otvorenih prostora, uključujući i Hampstead Heath, površine 3.2 km2, na sjeveru Londona, koji uključuje Kenwood House i popularnu lokaciju gdje se u ljetne mjesece održavaju uz obalu jezera koncerti klasične glazbe, koji i vatrometom, svakog vikenda privlače brojne posjetitelje.


Etničke grupacije

Prema procjenama Nacionalnog Ureda za Statistiku (Office for National Statistics) iz 2006, 69.4% od 7.5 milijuna stanovnika Londona su bijelci, s 58% britanskih bijelaca, 2,5% irskih bijelaca, i 8,9% raspoređenih kao ostali bijelci. 13,1% južnoazijskog je porijekla, s Indijcima koji čine 6.5% londonske populacije, praćeni Bangladešanima i Pakistancima s po 2,3%. 2% je kategorizirano kao "drugi Azijci". 10.7% londonskog stanovništva su crnci, s oko 5.5% afričkih crnaca, 4.3% karipskih, i 0.7% "ostalih crnaca". 3.5% stanovnika Londona miješane je rase, 1.5% je Kineza, dok 1.9% pripada drugim etničkih grupama.

2008, 40% ukupne londonske populacije pripada nacionalnim manjinama.

U Londonu, crnačka i azijska djeca brojnija su u odnosu na bijelu britansku djecu u omjeru 6 prema 4.

Siječnja 2005, pregled londonske etničke i religiozne raznolikosti ustvrdio je više od 300 korištenih jezika i više od 50 alohtonih zajednica koje u Londonu imaju populaciju veću od 10,000.

Podaci Nacionalnog ureda za statistiku prikazuju da 2006. broj stanovnika Londona rođenih u inozemstvu iznosi 2,288,000 (31%), u odnosu na 1,630,000 iz 1997.

Popis iz 2001. ustanovio je da je 27% stanovništva Velikog Londona rođeno izvan Velike Britanije, s laganim porastom ne-bijele populacije.


Religija

Većina građana Londona - 58.2% – izjašnjava se kršćanima, koje prate nereligiozni (15.8%), muslimani (8.5%), Hindusi (4.1%), Židovi (2.1%), Sikhi (1.5%), budisti (0.8%), pogani/wiccani (0.3%) i ostali (0.2%), dok se 8.7% ljudi u popisu 2001. nije izjasnilo o religiji.

London je tradicionalno hrišćanski grad, te u gradu postoje brojne crkve, posebno u Cityju. Poznate katedrale Sv. Pavla i Southwark Cathedral južno od rijeke, anglikanska upravna su središta, dok canterburyski nadbiskup, glavni biskup Engleske Crkve i Anglikanske zajednice širom svijeta, svoju glavnu rezidenciju ima u Lambeth Palace, u londonskoj općini Lambeth.

Značajne nacionalne i kraljevske ceremonije održavaju su u Sv. Pavlu, i Westminsterskoj opatiji.

Treba razlikovati opatiju i obližnju Westminstersku katedralu, najveću rimokatoličku katedralu u Engleskoj i Walesu.

Unatoč pretežno anglikanskim crkvama, prisustvovanje službama u crkvi (anglikanski i protestanstki pandan katoličkoj misi) među anglikancima vrlo je nisko. Nazočnost službama nastavlja s dugačkim i polaganim opadanjem, u skladu sa statistikama Engleske crkve.

U Londonu također žive znatne muslimanske, hinduističke, sikhi, i jevrejske zajednice. Mnogi muslimani žive u općinama Tower Hamlets i Newham. Najznačajnija muslimanska građevina je središnja londonska džamija (London Central Mosque) na rubu Regent's Parka i Baitul Futuh džamija (Baitul Futuh Mosque) u Morden.

Nakon naftnog buma, veći broj imućnih bliskoistočnih muslimana naselio se oko Mayfaira i Knightsbridgea u Zapadnom Londonu Velika Hindu zajednica bazirana je u sjeverozapadnim općinama Harrow i Brent, gdje se nalazi i jedan od najvećih hinduističkih hramova u Europi, Neasden Temple.

Zajednice Sikha locirane su na istoku i zapadu Londona, gdje je također smješten i najveći sikhski hram na svijetu izvan Indije.

Većina britanskih Jevreja živi u Londonu, sa značajnim jevrejskim zajednicama u Stamford Hillu, Stanmoreu, Golders Greenu, Hampsteadu, Hendonu, i Edgwareu u Sjevernom Londonu.

Sinagoga Stanmore and Canons Park sadrži jedno od najvećih članstava među svim ortodoksnim jevrejskim sinagogama u cijeloj Europi, nadmašivši sinagogu u Ilfordu (također u Londonu) 1998.

Zajednica je osnovala Londonski židovski forum (London Jewish Forum) 2007., kao odgovor na rastući značaj londonske vlade.



***Ljudi obično imaju pogrešno mišljenje o Velikoj Britaniji, ali kada bi jednom videli London, siguran sam da bi ga zavoleli. Nadam se da mi nećete zameriti što sam ovaj grad postavio na ovaj pdf jer ovo je grad iz koga sam potekao, i iako pretežno živim po Srbiji u zadnje vreme, nekako me i dalje sve veće uspomene vežu za taj grad.***








Van mreže beogradski fantom

  • Master
  • *****
  • poruke: 4.177
  • 2 date prim. 14
« Odgovor #1 poslato: 06. januar 2011, 01:40 »
...Eh!!! da, da se podsetim Royal Scot hotel u kom sam bio na Kings Cross-u pored zeleznicke

...fascinantan grad sa puno mesta za obilazak i izlaske  :ngsmesko:

Van mreže beogradski fantom

  • Master
  • *****
  • poruke: 4.177
  • 2 date prim. 14
« Odgovor #2 poslato: 21. septembar 2011, 00:18 »
http://i.imgur.com/fkopXdU.jpg
London, UK

Van mreže Mortiša

  • Master
  • *****
  • poruke: 4.764
  • 125 date prim. 125
« Odgovor #3 poslato: 31. januar 2012, 21:27 »


Piccadilly

Van mreže DarkCharmer

  • VIP član
  • *****
  • poruke: 14.087
  • 1857 date prim. 2121
« Odgovor #4 poslato: 06. februar 2013, 22:08 »
http://i.imgur.com/qo4mpXP.jpg
London, UK

Van mreže DarkCharmer

  • VIP član
  • *****
  • poruke: 14.087
  • 1857 date prim. 2121
« Odgovor #5 poslato: 08. februar 2013, 10:56 »
http://i.imgur.com/pYxiuft.jpg
London, UK

Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #6 poslato: 24. februar 2014, 17:51 »
http://i.imgur.com/aF4cujN.jpg
London, UK

Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #7 poslato: 24. februar 2014, 17:51 »
http://i.imgur.com/fo82qXp.jpg
London, UK

Van mreže Dijana:)

  • moderator
  • *****
  • poruke: 19.936
  • 3442 date prim. 2313
    • http://loneliness.blogger.ba/
« Odgovor #8 poslato: 24. februar 2014, 17:53 »
http://i.imgur.com/qZcgKQx.jpg
London, UK

Van mreže Doktor Zo

  • Počasni član
  • *****
  • poruke: 23.490
  • 28 date prim. 248
« Odgovor #9 poslato: 26. februar 2016, 20:56 »